U listopadu 2001. godine, NK Varaždin dočekao je Hajduk Split na svom stadionu, a atmosfera je bila napunjena iščekivanjem i uzbuđenjem. Ovaj dvoboj nije bio samo još jedna utakmica; bio je to okršaj velikih rivala, a Varaždinci su bili odlučni pokazati svoju snagu pred domaćom publikom.

Hajduk, kao jedan od najtrofejnijih klubova u Hrvatskoj, došao je u Varaždin s namjerom da osvoji tri boda, no Varaždin je imao druge planove. Utakmica je započela s visokom intenzitetom, a domaći su igrači brzo preuzeli kontrolu nad igrom, pokazujući izvanrednu borbenost i timsku kemiju.

Ključni trenutak dogodio se u 35. minuti kada je napadač NK Varaždina, svojim prodornim solo-napadom, postigao gol koji je rasplamsao strast navijača. Stadion je eruptirao u euforiju, a igrači su se okupili u proslavi koja je dodatno podigla moral ekipe. Hajduk je pokušao odgovoriti, ali obrana Varaždina bila je čvrsta i odlučna, uspjevajući odbiti sve pokušaje gostiju.

U drugom poluvremenu, Varaždin je nastavio napadati, a domaći igrači su se dodatno osnažili. Igra se odvijala većinom na polovici Hajduka, a Varaždin je uspio postići još jedan gol, čime su potvrdili svoju superiornost na terenu. Ova pobjeda nije bila samo rezultat, već i simbol borbe i zajedništva kluba i navijača.

Konačni rezultat bio je 2:0, a Varaždin je s ovim trijumfom ostavio neizbrisiv trag u povijesti kluba. Navijači su napustili stadion s osmijehom na licu, ponosni na svoj tim koji je pokazao da se može suprotstaviti čak i najjačim protivnicima. Ova pobjeda protiv Hajduka 2001. godine ostala je urezana u sjećanje svih Varaždinaca, a klub je od tada postao simbol snage i ustrajnosti.

Osim što je donijela bodove, ova utakmica je učvrstila identitet NK Varaždina kao kluba koji se nikada ne predaje. Danas, kada se prisjećamo tog povijesnog trenutka, možemo se s ponosom osvrnuti na ono što je NK Varaždin postigao, a taj duh borbe i zajedništva i dalje živi u svakom navijaču i igraču kluba.