U proljeće 1998. godine, NK Varaždin dočekao je Hajduk Split na svom domaćem terenu, Stadionu Varaždin. Atmosfera je bila napeta, a navijači su s nestrpljenjem iščekivali susret s najvećim rivalom. Hajduk je tada bio na vrhu hrvatskog nogometa, a Varaždin se borio za sredinu ljestvice. No, ništa nije moglo pripremiti publiku za ono što će uslijediti.

U 45. minuti, Varaždin je izveo brzu akciju koja je rezultirala golom, a stadion je eksplodirao od radosti. Igrači su se strastveno borili, a svaka lopta bila je od vitalne važnosti. Hajduk, pod pritiskom, pokušao je izjednačiti, ali odlična obrana Varaždina, predvođena iskusnim kapetanom, odbijala je sve napade.

U drugom poluvremenu, Varaždin je nastavio dominirati, a u 75. minuti postigli su drugi gol, čime su potpuno slomili volju protivnika. Ova pobjeda nije bila samo rezultat na terenu, već je simbolizirala otpor i strast Varaždinaca. Navijači su slavili kao da su osvojili trofej, a igrači su postali legende u očima svojih sugrađana.

Ova utakmica ostala je urezana u kolektivno sjećanje kluba i grada, a često se spominje kao prekretnica koja je oblikovala identitet NK Varaždina. Godina 1998. bila je više od pobjede; bila je to potvrda da se s trudom i zajedništvom može pobijediti i najjače protivnike. Od tada, uzdignuti duhovi su postali dio kulture kluba, a svaki novi susret s Hajdukom nosi težinu te povijesne pobjede.